Iznad Hidrocentrale ’’Vučje’’, a sa druge strane vidikovca ’’Sokolica’’ nalazi se tvrđava srednjevekovnog srpskog vojskovođe iz turskog perioda Nikole Skobaljića.
Tvrđava je bila aktivna u periodu od 10. do 15. veka i smatra se da je Nikoli Skobaljiću tvrđavu dao na upravljanje njegov vlastelin Đurađ Branković.
Nikola Skobaljić je bio vojvoda, poznat po borbi protiv turske vojske, koja se odigrala 24. septembra 1454. godine u kojoj je turska vojska bila u potpunosti poražena. Ta pobeda srpske vojske je toliko ozlojedila sultana, da je sam krenuo na Skobaljića, 16. novembra iste godine.
Konstantin Janjičar o toj borbi piše : ‘’Sami Turci tako pripovedaju, da nije se čulo nikada za takvu bitku od tako mali ljudi protiv tako velike sile, ali Nikola Skobaljić ne mogavši da se odupre, izgubi bitku, a njega i njegovog strica Turci žive nabiše na kolac’’. Tako je Leskovački kraj tada pao pod tursku vlast i ostao pod njihovom okupacijom, sa manjim prekidima sve do pred kraj XIX veka, tačnije 434 godine, od 1454 – 1878. godine.
Ostaci Skobaljić grada na levoj obali reke Vučjanke, sastoje se iz dva dela: iz tvrđave u užem smislu i iz jednog dvorišta. Dvorište je ograđeno sa severne strane posebnim zidom tvrđave, a visoka i strma obala Vučjanke pružala mu je sigurnu zaštitu sa istočne i južne strane. Grad ima oblik nepravilnog četvorougla. Na jugoistoku ovog kvadrata nalaze se ostaci jedne kule koja je verovatno služila kao osmatračnica. Ona većim delom ulazi u dvorište, a manjim u tvrđavu. Na severozapadnoj strani tvrđave postojala je četvrtasta kula, čija je debljina zidova bila od 1,5 do 1,7 metara. Kula je imala spratove, jer se u zidovima vide rupe za grede. Severni zid ove kule čini deo severnog zida tvrđave u užem smislu. Na zapadnoj strani tvrđave, pored glavnog zida postoje jos dva debela zida, koji su jedan sa drugim slepljeni i verovatno dozidani. Na toj strani je svakako bio i ulaz u tvrđavu, jer je tu prilaz u vidu cele rampe. Tu je i najlakši prilaz tvrđavi, pa je i sa te strane bilo najviše osiguranja.